Cudan je život. Zasto neki ljudi imaju sav izbor na svijetu, a neki ne.
Moje djetinjstvo nije bilo bajno, nije da sam cijeli život mislila, ako poželim nešto, moje je. Ali me izgradilo u osobu koja danas, eto, ima izbora. Nemam sve putove otvorene, ali imam dosta. Nemam djece, muža, cak ni psa, samo par biljaka koje mogu poklonit prijateljima ako se više ne mogu brinit za njih.
Moj posao mogu radit bilo di na svitu, a ako se napokon uputim i pocnem predavat na internetu, granice ne postoje. (well, wifi granice postoje)
Ali imam preko 30 godina i puno ovih prijasnjih sam bacila niz rijeku. Faks koji se odugao, posao u Zagrebu koji nije potrajao, posao u Njemackoj koji nije potrajao. Sve je imalo svoje, ali nista nije bilo stalno.
I onda se nadem tu, s ovim poslom, i ovim opcijama i cini mi se da moram ostat tu. Da vise nemam pravo riskirat i pokusavat. Idi zacrtanim putem.
Ali... postoji vise nacina za ic zacrtanim putem. Ne moram spalit sve i uputit se pjeske u Nepal. Ako isplaniram i organiziram... sve je moguce. Samo moram odlucit tocno sto želim.
Naime... život je kratak. Jos 30 god maksimalno cu moc ovako uzivat prije nego krene starost, a i to je ako ne bude rata, ako ne propadne sve, ako ne umrem prije toga od raka, secera, srcanog, automobilske nesrece ko zna.
Tuzna posljedica ucenja o obiteljskoj povijesti je da shvatis koliko smo svi nebitni. Za generaciju dvije, niko nas se nece sijecat. Posebno ako nemamo dijece. I za koga onda živit nego za sebe. (a to nije isto sto i bit sebican. jedno je pomoc nekome, drugo je zivit svoj zivot kako drugi zele samo da ih ne uzmeniris. uvik ce neko bit uznemiren.)
Friday, October 14, 2016
Saturday, October 8, 2016
Zdravstveno osiguranje i ostala sranja
Ajme, uopce mi se ne da pricat o ovome (zato ce ovo bit bez kvacica) ali mozda je zdravo izbacit stajaznam.
Ugl, ja u Ceskoj radim ko freelancer, za sto sam ovdi trebala nabavit dokument zvan Živno (živnostenský list) kad sam dosla. Ja ne govorim ceski dobro, ali tad ga jos posebno nisam govorila, pa sam pitala jednu zaposlenicu skole da ide samnom. U uredu za Zivno smo pitale sve podatke i receno nam je da ce mi socijalno bit automatski prijavljeno, a zdravstveno moram sama. I drugo nista nije potrebno.
Prvo, odma u ozujku sam svatila da ovo zadnje nije tocno jer kad si freelancer moras sam ic prijavit se na porezno. Mozda je nekome to logicno, ali ja nikad nisam radila ko freelancer niti znam ikog ko je - ucitelji oko mene imaju drukciji porezni status od mene tako da mi nisu mogli pomoc. Ali ok, to se rijesilo zahvaljujuci opet istoj skoli. Mislim da su mi sad cak socijalno, zdravstveno i porez registrirani pod isti rodni broj što je čudo jer sam origninalno za socijalno i zdravstveno imala sasvim druge brojeve. Što btw nisam ni znala do prije tjedan dana.
Uglavnom, nakon što sam dobila Živno otišla sam na internet i našla si zdravstveno. Pošto sam strankinja, bez pojma, našla sam Zdravstveno za Strance. Necu previse o njima ali da su pljackasi, jesu. Ja sam tu napravila jednu veliku grešku izgleda, kad citam stare mailove, jer nisam spomenila da imam Živno. Bi li to pomoglo ili ne, ne znam. (Prije mjesec dana sam rekla da bi se tila prebacit na obicno zdravstveno i da imam Živno i oni su mi rekli da ne mogu, što je takva laž da me novčanik boli.) Na pitanje da li s tim zdravstvenim imam jednake uvjete i prava ko s normalnom rekli su da, a pitanje o kartici su izbjegli. Naravno, prava i uvjeti nisu nimalo slicni - ZO za strance se placa unaprijed, imas listu doktora koje mozes posjetit, platis doktora i onda zahtjevas povrat novaca od zdravstvenog. Karticu nemas, a ni rodni broj - bez rodnog broja ili puno novaca ovdi nemos nista.
Uglanom, ja sam to kupila i platila u 11om misecu 2015 i veselo nisam isla kod doktora jer sam znala da mi nece vratit nista. Prije jedno 10 dana mi dode pismo u kojem regularno cesko zdravstvo od mene trazi 20000 czk duga za godinu neplacenog zdravstvenog. Kad sam dosla sebi kontaktirala sam sve koje sam mogla i ovo je zakljucak. Zdravstveno ti dolazi automatski sa Živnom, ali za razliku od socijalnog, niko te ne kontaktira. Na tebi je da odes u poslovnicu, narucis karticu i dobijes podatke za placanje.
Naravno, zdravstveno za strance me nije moglo otpisat, ovi mi nisu mogli otpisat dug - ali jesu penale pa ajde - i na kraju sam platila jedno 40% vise za zdravstveno.
Ali... makar imam rodni broj i NORMALNO ZDRAVSTVENO. Prvi korak, otic do doktorice preko ceste i upisat se kod nje. 100% nema sanse da govori engleski. Woo.
Ugl, ja u Ceskoj radim ko freelancer, za sto sam ovdi trebala nabavit dokument zvan Živno (živnostenský list) kad sam dosla. Ja ne govorim ceski dobro, ali tad ga jos posebno nisam govorila, pa sam pitala jednu zaposlenicu skole da ide samnom. U uredu za Zivno smo pitale sve podatke i receno nam je da ce mi socijalno bit automatski prijavljeno, a zdravstveno moram sama. I drugo nista nije potrebno.
Prvo, odma u ozujku sam svatila da ovo zadnje nije tocno jer kad si freelancer moras sam ic prijavit se na porezno. Mozda je nekome to logicno, ali ja nikad nisam radila ko freelancer niti znam ikog ko je - ucitelji oko mene imaju drukciji porezni status od mene tako da mi nisu mogli pomoc. Ali ok, to se rijesilo zahvaljujuci opet istoj skoli. Mislim da su mi sad cak socijalno, zdravstveno i porez registrirani pod isti rodni broj što je čudo jer sam origninalno za socijalno i zdravstveno imala sasvim druge brojeve. Što btw nisam ni znala do prije tjedan dana.
Uglavnom, nakon što sam dobila Živno otišla sam na internet i našla si zdravstveno. Pošto sam strankinja, bez pojma, našla sam Zdravstveno za Strance. Necu previse o njima ali da su pljackasi, jesu. Ja sam tu napravila jednu veliku grešku izgleda, kad citam stare mailove, jer nisam spomenila da imam Živno. Bi li to pomoglo ili ne, ne znam. (Prije mjesec dana sam rekla da bi se tila prebacit na obicno zdravstveno i da imam Živno i oni su mi rekli da ne mogu, što je takva laž da me novčanik boli.) Na pitanje da li s tim zdravstvenim imam jednake uvjete i prava ko s normalnom rekli su da, a pitanje o kartici su izbjegli. Naravno, prava i uvjeti nisu nimalo slicni - ZO za strance se placa unaprijed, imas listu doktora koje mozes posjetit, platis doktora i onda zahtjevas povrat novaca od zdravstvenog. Karticu nemas, a ni rodni broj - bez rodnog broja ili puno novaca ovdi nemos nista.
Uglanom, ja sam to kupila i platila u 11om misecu 2015 i veselo nisam isla kod doktora jer sam znala da mi nece vratit nista. Prije jedno 10 dana mi dode pismo u kojem regularno cesko zdravstvo od mene trazi 20000 czk duga za godinu neplacenog zdravstvenog. Kad sam dosla sebi kontaktirala sam sve koje sam mogla i ovo je zakljucak. Zdravstveno ti dolazi automatski sa Živnom, ali za razliku od socijalnog, niko te ne kontaktira. Na tebi je da odes u poslovnicu, narucis karticu i dobijes podatke za placanje.
Naravno, zdravstveno za strance me nije moglo otpisat, ovi mi nisu mogli otpisat dug - ali jesu penale pa ajde - i na kraju sam platila jedno 40% vise za zdravstveno.
Ali... makar imam rodni broj i NORMALNO ZDRAVSTVENO. Prvi korak, otic do doktorice preko ceste i upisat se kod nje. 100% nema sanse da govori engleski. Woo.
Sunday, September 18, 2016
Di sam...
Davno nisam ovako puno na hrvatskom pisala. 90% svakog dana provedem na Engleskom, ostalih 10% slažem Češki. Mislim, nikad nisam č i ć savladala ali sad je još gore.
Otišla sam iz HR 2013, živila neko vrime u Njemačkoj kod tate, dok nisam skontala šta bi - tamo sam i radila kratko ali slatko - I onda se spakirala i došla u Prag, grad o kojem sam sanjala od srednje. (Sad sam u 30-ima.) I sad sam... tu.
Čudno je, nakon skoro 30 godina onog hrvatskog preživljavanja, sad pokušat živit. Stalno želim dalje, ponovo. I kad je sve u redu ja planiram za kad ne bude - ne mislim onako, zdravo, za crne dane, nego kao da će mi sutra neko sve iz ruke uzet i bit ću na ulici. Gledam mlade Amerikance oko sebe kako sve to nekako bezbrižno nose, sve će bit u redu. Meni se čini da nikad ništa neće bit u redu - čak i kad sve je.
... proći će i to.
Prag, kao i svi drugi gradovi, ima svoje dobre i loše strane. Pošto pokušavam bit pozitivna, haha, to nije moj stil, počet ću sa par negativnih, i onda završit na pozitivno :D
Rasizam i ksenofobija. Mislim da se bijelci ne sreću inače s tim ovdi toliko jer, well, su bijeli, ali kad si učitelj takve stvari dođu na red i onooo, previše previše rasizma. Romi i Muslimani su posebno na tapetu, i nema tu neke debate. Česi nisu za velike sukobe, oni misle da su svi Romi lopovi i svi Muslimani teroristi i šta sad imamo pričat, e. Glava me zaboli odma i mijenjam temu na treći kondicional, za kaznu.
O birokraciji ovdi sam puno lošeg čula al ako ste navikli na hrvatski sistem, ništa nova. Najveći problem je jezik, jer niti na stranoj policiji ovdi ne govore engleski. Ali naletite tu i tamo na nekog ko zna njemački pa se da. Osobno imam sad problem s poreznom jer nakon što sam dobila Živno, nisam znala da moram otić na poreznu sama se prijavit, pa sad knjigovotkinja jedne škole vodi tu bitku za mene, e da bi imala čast plaćat lokalni porez.
Spomenila sam da Česi nisu za velike sukobe. Tu sam dosta podjeljena, je li pozitivno ili nije. Naime, nisu to samo sukobi. Česi se ne vole petljat u tuđe poslove. Reko bi moj dida "ne bi se štel mešat". To im je valjda nacionalni moto, ne znam. S jedne strane super, jer ja volim živit u velikom gradu upravo zato što svako gleda svoj posal. Ali oni su to malo odvukli do drugog ekstrema, pa je tako nedavno trudnica na autobusu napadnuta i nitko nije reagirao jer, nije njihov problem. (Napao ju je bijelac pa nema veze valjda.)
Ali, moram reć da su te tri stvari vjerojatno jedine koje mi stvarno smetaju ovdje. Pozitivnih strana je puno više.
Unatoč stereotipu kako su Česi hladni i zatvoreni, ja ih tako ne doživljavam. Svakako u centru prepunom turista niko nije sretan, ali upoznati nove ljude je lako, a ako se malo potrudiš - i nemaš bas potpunu jezičnu barijeru - lako se i sprijateljit.
Posla, da kucnem u drvo, ima. Javni promet je odličan. Priroda je predivna - čak i u centru Praga lako se nađu ogromni parkovi, na periferiji planine, a sat vožnje vlakom i uđete u šumu iz koje nema izlaza.
Prag je opsjednut festivalima, i valjda 70% njih su festivali hrane. Neki su jeftiniji od drugih ali uglavnom se da probat dosta nove, zanimljive hrane za ok novce.
Hokej je super. Iako sam bila na par utakmica Sparte, karte su malo skuplje, tako da sam ostala pri jefinijoj ali žešćoj Slaviji. Arena je mala i nezagrijana, pa svi ponesemo svoje dekice, kušiniće i pijemo kuhano vino za 50 kruna (150ck još na svaku kartu definitivno al to se ne računa.)
Lip grad, dobri ljudi, nekakva sigurnost. Unatoč svemu tome, moj putni crv radi. Putuje mu se. A di ćemo, tek smo došli, smiri se.
Otišla sam iz HR 2013, živila neko vrime u Njemačkoj kod tate, dok nisam skontala šta bi - tamo sam i radila kratko ali slatko - I onda se spakirala i došla u Prag, grad o kojem sam sanjala od srednje. (Sad sam u 30-ima.) I sad sam... tu.
Čudno je, nakon skoro 30 godina onog hrvatskog preživljavanja, sad pokušat živit. Stalno želim dalje, ponovo. I kad je sve u redu ja planiram za kad ne bude - ne mislim onako, zdravo, za crne dane, nego kao da će mi sutra neko sve iz ruke uzet i bit ću na ulici. Gledam mlade Amerikance oko sebe kako sve to nekako bezbrižno nose, sve će bit u redu. Meni se čini da nikad ništa neće bit u redu - čak i kad sve je.
... proći će i to.
Prag, kao i svi drugi gradovi, ima svoje dobre i loše strane. Pošto pokušavam bit pozitivna, haha, to nije moj stil, počet ću sa par negativnih, i onda završit na pozitivno :D
Rasizam i ksenofobija. Mislim da se bijelci ne sreću inače s tim ovdi toliko jer, well, su bijeli, ali kad si učitelj takve stvari dođu na red i onooo, previše previše rasizma. Romi i Muslimani su posebno na tapetu, i nema tu neke debate. Česi nisu za velike sukobe, oni misle da su svi Romi lopovi i svi Muslimani teroristi i šta sad imamo pričat, e. Glava me zaboli odma i mijenjam temu na treći kondicional, za kaznu.
O birokraciji ovdi sam puno lošeg čula al ako ste navikli na hrvatski sistem, ništa nova. Najveći problem je jezik, jer niti na stranoj policiji ovdi ne govore engleski. Ali naletite tu i tamo na nekog ko zna njemački pa se da. Osobno imam sad problem s poreznom jer nakon što sam dobila Živno, nisam znala da moram otić na poreznu sama se prijavit, pa sad knjigovotkinja jedne škole vodi tu bitku za mene, e da bi imala čast plaćat lokalni porez.
Spomenila sam da Česi nisu za velike sukobe. Tu sam dosta podjeljena, je li pozitivno ili nije. Naime, nisu to samo sukobi. Česi se ne vole petljat u tuđe poslove. Reko bi moj dida "ne bi se štel mešat". To im je valjda nacionalni moto, ne znam. S jedne strane super, jer ja volim živit u velikom gradu upravo zato što svako gleda svoj posal. Ali oni su to malo odvukli do drugog ekstrema, pa je tako nedavno trudnica na autobusu napadnuta i nitko nije reagirao jer, nije njihov problem. (Napao ju je bijelac pa nema veze valjda.)
Ali, moram reć da su te tri stvari vjerojatno jedine koje mi stvarno smetaju ovdje. Pozitivnih strana je puno više.
Unatoč stereotipu kako su Česi hladni i zatvoreni, ja ih tako ne doživljavam. Svakako u centru prepunom turista niko nije sretan, ali upoznati nove ljude je lako, a ako se malo potrudiš - i nemaš bas potpunu jezičnu barijeru - lako se i sprijateljit.
Posla, da kucnem u drvo, ima. Javni promet je odličan. Priroda je predivna - čak i u centru Praga lako se nađu ogromni parkovi, na periferiji planine, a sat vožnje vlakom i uđete u šumu iz koje nema izlaza.
Prag je opsjednut festivalima, i valjda 70% njih su festivali hrane. Neki su jeftiniji od drugih ali uglavnom se da probat dosta nove, zanimljive hrane za ok novce.
Hokej je super. Iako sam bila na par utakmica Sparte, karte su malo skuplje, tako da sam ostala pri jefinijoj ali žešćoj Slaviji. Arena je mala i nezagrijana, pa svi ponesemo svoje dekice, kušiniće i pijemo kuhano vino za 50 kruna (150ck još na svaku kartu definitivno al to se ne računa.)
Lip grad, dobri ljudi, nekakva sigurnost. Unatoč svemu tome, moj putni crv radi. Putuje mu se. A di ćemo, tek smo došli, smiri se.
Subscribe to:
Comments (Atom)